Barak
Bosanski oštrodlaki gonič – barak je bosanskohercegovačka autohtona pasmina psa, prvenstveno namijenjena za lov. Barak je ranije vođen kao keltski gonič, ilirski gonič, te bosanski barak. Barak je snažan pas sa dugom i čekinjastom dlakom, duge i srednje široke glave, izraženih i gustih obrva. Glavne osobine psa su temperamentnost, hrabrost i upornost, veoma je dobrog karaktera, otporan i tvrd u teškim uslovima lova bh. planina. Pored lova, koristi se kao pas čuvar. Pasmina je registrovana u FCI (Međunarodnoj kinološkoj federaciji) u VI FCI grupi, II sekcija, a upisana pod brojem 155 s važećim standardom objavljenim 15. januara 1973. godine.Uslijed ratnih dešavanja brojno stanje pasmine je smanjeno. U Bosni postoji izreka: “Dobar barak – sto dukata!” U prošlosti bio je lovački pas bosanskih plemića.
Tornjak
Tornjak (u FCI pod rednim brojem 355 zvanično priznat pod nazivom bosanskohercegovački-hrvatski pastirski pas Tornjak ) je pasmina pastirskog psa koja živi na području BiH i Hrvatske. Tornjak je kao autohtona pasmina registrovan 9. maja 1981. godine pod imenom “Bosanskohercegovački pastirski pas – tornjak”, a 2007 je preimenovan u “bosanskohercegovački-hrvatski pastirski pas – tornjak”. Hroničari su ga zabilježili prije devet vijekova pod imenom Canis montanus, odnosno planinski pas. Na području Bosne i Hercegovine živi u velikom broju, kao specifičan pas koji je tu postojao i unazad bar 1.000 godina, a sasvim vjerovatno i puno prije. Od davnina stanovništvo ga je u tim krajevima nazivalo tornjak. Ime potiče od riječi “tor”, prostor u kojem borave i odmaraju ovce na planinskoj ispaši. Kada ovce borave u torovima tornjake je moguće vidjeti kako leže uz ogradu ne dopuštajući nikome da se približi bez prisustva vlasnika stada, pa je jasno da ih je ova karakteristika zapravo i “imenovala”. Tornjaci su krupni psi sa vrlo snažnim i skladnim oblikom tijela. Imaju dugu dlaku sa poddlakom, sa osnovnom bijelom bojom i flekama po tijelu i glavi. Dlaka je tako složena da ga štiti od svih vremenskih nepogoda.
